„PLAKAO SAM ČESTO“, NAŠ PEVAČ PROVEO DVA MESECA U SAMICI, otvorio dušu o agoniji koju je preživeo: „BILO JE ŽESTOKO“

lexington band grand1

Bojan Vasković, frontmen grupe Lexington bend, rođen je u Sarajevu gde je srećno detinjstvo prekinuo nemili rat usled koga sa porodicom odlazi iz rodnog grada što je ostavilo ožiljke na njegovoj duši.

Nepunih devet godina sam imao kada je počeo rat. Bio sam dole za vreme rata do kraja ’92 godine. Otac mi je bio ranjen 9. novembra… Radio je u kasarni za razmenu zarobljenika i vraćao se sa posla kada je ranjen, snajper ga je pogodio. Planovi mojih roditelja su bili da se rat završi i da ostanemo tu gde jesmo ali eto, nažalost, sudbina je htela drugačije, on je ranjen prebačen na VMA… onda smo mi vrlo brzo otišli za Podgoricu, bili smo tamo nekih dve godine. Dva razreda sam završio u Podgorici, a onda sam od petog razreda u Beogradu evo do dana današnjeg – ispričao je u emisiji „Balkanskom ulicom“.

bojan vaskovic specijal

Bojan je prošao i kroz još veoma teških perioda a jedan od njih je bio i kada je završio u samici.

2006. godina je to bila, ne znam koliko sam tada imao godina, ja sam više to i zabroavio kako je završen slučaj sa pozitivnim ishodom po mene i po sve nas. Za period 2001. – 2002. godine su me teretili – priseća se pevač koji je ostao jak uprkos teškim i nepravednim vremenima.

Dobro, sve se preživelo, svašta se preživelo… Nisam ni na te dane gledao teško, ja sam trenirao, nešto sam pevao stalno… Jedina je agonija što ne znaš kada ćeš izaći. Sada kada gledam iz ovog ugla ne, nije bila agonija. Bilo je to žestoko, iznenada, na pravdi Boga, čovek kada se opasulji kada shvati šta se dešava, treba mu vremena. Ali, sada kada gledam na to okej, sve je to bila jedna velika nepravda i ostavila sigurno traga na sve nas, a sad sa ove tačke gledišta gledam kao na jedno veliko iskustvo, ojačalo me je baš. trenirao sam, čitao, dosta sam knjiga pročitao sećam se. Donosila mi je sestra od mog kuma, ona je imala pravo da me obilazi – kaže Vasković.

bojan vaskovic nnk ziri

Plakao sam često. Bilo je raznih trenutaka. Otac je bio vani, bio je u kolicima, razmišljao sam kako je on, kako on to preživljava, šta je sve morao da proživi i doživi u životu, šta mu se sve desilo, šta je sve pregurao pa još i ovo. Ali, ne može čovek to sve da bira… – otvorio je dušu pevač.

(Blic)

Foto: Z. K. Munja/ Instagram,
Autor: S. Č.