Rada Manojlović otkrila gde će proslaviti tradicionalni praznik, pa potom šokirala izjavom: „Nikad nisam ofarbala jaje“

9cd35d37a8d8b5bb647b15d4762af732710c86ff

Pevačica Rada Manojlović otkrila je kako proslavlja Vaskrs i koliko joj ovaj praznik znači u životu. Ona je istakla da je u jednom momentu izgubila osećaj za prolavama jer je izgubila majku, ali i da se danas oporavila i naučila da živi sa ovim bolnim porodičnim gubitkom.

– Sve mi je bez nje nekako bilo godinama prazno. To više nikad nije bilo to. Kasnije sam godinama radila i stalno sam bila u toj nekoj mašini. Sad sve više imam potrebu da se opet vratim u taj neki period i da, dok mi je tata još uvek živ i zdrav, s njim napravim nove uspomene. Da zajedno evociramo uspomene na te trenutke kada je sve bilo lepo i bezbrižno – rekla je pevačica.

f57963728036b190bc471c484790c2d70bf51e33

Rada je otkrila i koliko su joj uskršnji praznici značili dok je bila dete.

– Za nas decu je to bio najsrećniji praznik s obzirom na to da su se farbala jaja. Obožavala sam da jedem ta kuvana jaja i da se takmičim u tucanju, iako sam stalno gubila od moje rođene sestre Maje. To je imalo posebnu draž. Pamtim i običaj iz našeg kraja, a to je da smo na Vaskrs svi iz našeg sela porodično išli na groblje. Svako je posećivao grobove svojih najmilijih, pa su se tu iznosila jaja i mi smo se tu međusobno menjali i čukali jajima – otkrila je pevačica, a potom i objasnila ko je glavni bio među mališanima u tucanju jajima.

89b383243c36ad6a23d9bdc65795aa47e44f7bc1

– Maja uvek pobeđuje. I za Vaskrs, a i za Božić je uvek ona nalazila paricu u česnici. Hoće je taj dobitak, pare. Koliko mene neće, toliko nju hoće. Iskreno, nikad nisam ofarbala jaje. Kao baš mala, sećam se da sam gledala nanu kako farba jaja u lukovini, pa ih stavlja u ženske čarape. Tu sam joj kao pomagala i mešala nešto. Ja dođem uvek na gotovo – priznala je Rada i potom otkrilal gde će provesti praznik ove godine:

– Ja dođem kući u Četereže obično na sam dan praznika jer sve ostale dane radim. Obavezno idem, ako ne za prvi, onda za drugi dan i sve se čuva za mene. Tata i maćeha nas dočekuju kao princeze i njihovo blago, što i jesmo. Najbitniji je taj osećaj zajednice, da znaš da negde pripadaš. Ove godine ćemo otići u nedelju uveče i ostaćemo tamo celu tu nedelju da nadoknadimo sve propušteno.

Foto: Z.K.Munja,
Autor: A.Dačić/Kurir.rs